endoftime

Ti si moj mir

Mir je sve bitno ….Mir je jednostavnost duha, vedrina savjesti, spokoj duše, veza ljubavi….. Mir je red, sklad unutar osobe, neprestana radost koja je posljedica mirne savjesti, sveta radost srca u kojem vlada Bog…… Mir je put savršenstva ili, još bolje…. savršenstvo se nalazi u miru. A ti si moj mir ….

Ti

Nije moja ruka, tebe uz mene stvorila. Ti kreacija si dubine mojeg srca , oblikovana mojim valovima duše , plod mojega sna u kom se noćas utapam.

.

Sječanje
na iskren osmijeh
na treptaj duše
Taj trenutak mira
koji najnježnijom tišinom srca kroči
Moj duh prožet tobom
Ta jutra obojana tišinom naših pogleda
Netaknuta bliskost
Nećujan željeni glas
Zalaz sunca obojan bojom očiju tvojih
Osječaš li u danima koji žure
u toj zlatnim bojama obojane jeseni
Ćežnju …
koju ispračam tišinama našim
Nedostajanju

Rekla mi je

Rekla mi je
možeš i moraš
U tim krhotinama
spaljene svijesti
prepoznati
tu kap vode
što dlanom prenosiš dalje
Dok lutaš
poput siluete
zaustavljenim svijetom
što dalje od noći
što dalje od dana
ni manje
ni više
ali uvijek
uz mene

San o tebi

Prošlost
Taj korak unazad
Vođen željom
Uspomena
Čemu sve to sječanje
Zakletva
I taj korak naš
zemljom rasprostrt
Sloboda u duhu
Mir u srcu
Ti moj svijet
Moje jutro
I taj bezdan daljina
između nas
San
Da to je samo moj san
Željom za tobom
potaknut …

Ponekad ali sve češče ….

Ponekad u tom miru
u najdubljoj dubini svoje tišine
potražim tvoje tragove,
obrise te tvoje nježne duše
i tada izgubim sve vremenske pojmove
i zaronim
kroz svjetlost tvojih dodira
tonući u bljeskove tvojih predivnih
osmjeha,
nakon što te pronađem
u najdubljoj dubini svoje ljubavi
tada jedva se prisilim
opet u stvarnost izroniti
i svoje snove od tebe odvojiti…
I ostavljam te da snivaš
u najdubljoj dubini moje duše
dok ni ne slutiš
da u mojoj stvarnosti svi svjetovi mila ,
tvojim rukama stvarani se ruše…
Jer bez tebe
svi moji snovi i sve nade prestaju,
svi osmjesi
i sjaj u očima
u tvom odlasku nestaju…

Ti ljubav si moja

Ti moja si ljubav
a ljubav je snaga
Snaga koja pobjeđuje sve
u toj bezobzirnoj
buci i užurbanosti svijeta
Ljubav
taj osjećaj koji nas ispunjava
čini potpunima
upravlja sudbinom
Ljubav koja nije stvorena
za tugu ,patnju ,bol
nego za sreću
tvoju i moju …
Ljubav je to kojom
Volim te

.

Otkad upoznah tebe
i tu daljinu
taj prostor u vremenu gdje postojiš
Dodirnuh te bez dodira
Zagrlih te bez ruku
Okusih te bez usana
Pišuči ovim skromnim
dokraja neispisanim retcima
Čuvam te u tom čekanju
Čuvam čistoću tvoje duše
Zarobljen
Mislima o tebi

Ti

Ti voljena
proljeće si moje
Taj lahor ljubavi
što u laticama čežnje prebiva
Zbog tebe ljubavi
daljine domom prozvah
Taj ocean beskrajni
gdje prebivaš
za put sebi postavih
I to srce moje odsad
tvojim daljinama pripada
Srce koje molitvom u noći
ćuva te i prati
Utisnuta si u mene
poput traga vječnosti
Ti ljubavi
poseban si pečat na duši mojoj .

Prolaziš

Prolaziš …. u nekom paralelnom svijetu…. kao da se nikad nismo sreli…. tu smo… nadohvat ruke… odsječeni staklom koje prozirno poput bistre vode stoji između nas…. tražim mu kraj… nema ga… niti će ga ikad biti…. ne u ovom svijetu…. ne u ovom svemiru…..

Naoko se krećemo u istom smjeru…. u istom pravcu… istom brzinom…. ništa nas ne dotiče…. a opet smo tu….. i nismo tu….. zovem te…. vičem…. urlam…. vrištim… ne čuješ me… ne čuješ moj zov…

Tražim iglu i kut pod kojim ću je bacit …. u staklo…. prema tebi… da razbijem tu barijeru među nama….

Iglu…. u plastu sijena….