endoftime

Tiho u noć sve naše odlazi

Ova bjelina, ta zimska bistroća u zraku prolaznost nazire
I samo u njoj ta naša tišina ostaje !
Dok promrzla duša, voljeno biće raspooznaje

Prognan iz duše tvoje

Osuđen porotom smrtnika
suđen na samovanje
Izgnanstvom
iz duše tvoje
Zanijemih
kao kišna kap
na rubu beskraja !
kiša