Ponekad ali sve češče ….

Ponekad u tom miru
u najdubljoj dubini svoje tišine
potražim tvoje tragove,
obrise te tvoje nježne duše
i tada izgubim sve vremenske pojmove
i zaronim
kroz svjetlost tvojih dodira
tonući u bljeskove tvojih predivnih
osmjeha,
nakon što te pronađem
u najdubljoj dubini svoje ljubavi
tada jedva se prisilim
opet u stvarnost izroniti
i svoje snove od tebe odvojiti…
I ostavljam te da snivaš
u najdubljoj dubini moje duše
dok ni ne slutiš
da u mojoj stvarnosti svi svjetovi mila ,
tvojim rukama stvarani se ruše…
Jer bez tebe
svi moji snovi i sve nade prestaju,
svi osmjesi
i sjaj u očima
u tvom odlasku nestaju…

Odgovori