Prošlost
Taj korak unazad
Vođen željom
Uspomena
Čemu sve to sječanje
Zakletva
I taj korak naš
zemljom rasprostrt
Sloboda u duhu
Mir u srcu
Ti moj svijet
Moje jutro
I taj bezdan daljina
između nas
San
Da to je samo moj san
Željom za tobom
potaknut …
Ti i Ja
Smiraj dana
Ta boja tišine
U trenu kada nebo gasne
Taj topot misli o tebi
ostavi duši trag
Utihnu koraci
Ti i Ja
Još jedan dan
Nestajem
Gubim se
Nestajem
Taj mrak svakidašnji me proždire
Ta noć punog mjeseca bez sna
I ta duša tvoja u svitanju novog dana
Tvoj odlazak
i duša koja prolaznost zaziva
I to sunce na zapadu
Koje gubi trag u beskraju dana
Postajem pust i prazan
Nešto iznutra lomi se
Ja koji te voljeh bezgranično
Postah opor kao tuga
Neispisana priča svemira
U toj ljubavi
koja vječna je
koja nikad ne umire
Tebi
Koja bila si sve …
Dođi i ostani
Dođi
prepusti mi usne svoje
Dođi
i donesi šapat svoj
Dođi
I ostani zauvijek
Prepusti se
i kao ljubav
diši uz mene
Poteci životom
kroz moje vene
Dopusti
da utopim se
u toplini
pogleda tvojih …
Ti čežnja si
Znam te
Ti čežnja si
što okove moje slama .
Spoznah te
proljeća jednog
u letu ptice
one vječne selice
što sa jeseni oduvijek odlazi .
Ostavlja me u sivilu samih dana
Dok ja poput duha
lutam šumama u potrazi
za gnijezdom našim
Tražim
u toj šumi naš dom
Taj beskraj ljepota
što sakri i prvi poljubac naš..
Znaš li
da ljepotom duše
otimaš me oduvijek
i odvodiš u taj naš
neki drugi svijet ….
Znam
U tom protoku vremena
Znam
Nestajem polako
u tom svemiru sreće
U tom hramu mira
I brišem sve poljupce
i te zagrljaje tvoje snene
Mjesecom na tom putu
dok tinja u noći
a mrak ga proždire
sakrivam
sve te naše zalaske sunca
Dok na usni drhti mi, još uvijek
Poljubac tvoj
U tom jednom stihu
U tom jednom stihu
Ispisah riječi par
U tom vremenu pred kišu
Kada sve na svježinu podsjeća
Riječi su to
iz moje dubine
kojima ni vjetar odoljeti neće
Nosit če ih ,na krilima svojim
Tim brdima,poljima
Tim prostranstvom
Tim našim davnim prostorima
Da podsjeća
Da nas miri
Da nas uvijek iznova vraća
I šume povinut če se
I livade procvasti
I ružama mirisnim
okitit če se
Taj vjetar
dok šeče
kosama tvojim
i šapuće riječi te
Sasvim običan
Sasvim običan
Neki kišni dan
I to lupanje srca
u tom bezdanu tuge
u tom isčekivanju nestajanja
u tom vremenu gdje sve ima kraj
I ta ljubav koja moli
Kao da šapuće
Prolivena
Razlivena dušom
u toj kišnoj kapi
što iz tvojeg oka
U tom nedostajanju
meni na usnu kane
Razli se u vremenu
gdje pružih ruku
a praznog zagrljaja ostah
Našao bih te
Našao bih te
Čak i da ne postojiš
jer trebaš mi
I znaš
Osjećam
čujem to disanje
Neka toplina oko srca
U tom vrtlogu života
poput potresa
I taj tren
mjesecom našim obasjan
Poljubac
I ti snovi
koje snovima ostavljam
Gdje našao sam
Taj trag do neba
Gdje osjećam
Čujem to disanje
I te otkucaje
Tog tvojeg predivnog
nježnog
samo mojeg srca
Neodoljiva
Neodoljiva u osmijehu
Neopisiva u nedostajanju
Ti ,moja radost
I taj osjećaj pripadanja
Moje utočište
Moj nemir
Moj osmijeh
I tren u tom smiraju dana
U kojem kradem dio tebe
dio tvojeg vremena
U tom beskraju
vječitog nedostajanja
Tebe