endoftime

“Postoje neki ljudi… koji ne pitavši za dozvolu… samo utječu destrukcijom ,silom na naše osećaje…
a postoje i neki posebni ljudi… koji u nama bude najšareniju paletu emocija…čine život ljepšim ,udobnijim …. a da toga čak nisu ni svjesni …”

Zima je

Samo ja i taj mjesec pun

tom hladnom noći kroćimo

Sa rubova nekih

Osjećam

kližeš prema meni

tankom linijom

kao u nekom snu

Dok udišem tu hladnoću

ove zimske noći

Sneno hodajući

Tim škripavim putem

Tom bjelinom

Ta budnost

Te od hladnoće bijele ruke

To promrzlo lice

Gledam te

Tom bistroćom duše

Svjestan

Dok razmičem zavjese

Tvojih predivnih očiju

Zaranjam u toplinu tvoje duše

Promrzao

Oslanjam obraz svoj

Na sam reljef životnih oluja

Otisnut na dlanovima tvojim

Shvaćam

Sva toplina

Sve obale tvoje

Te sigurne luke

Postadu moja staništa

U svijetu koji nas okružuje
Svjesnost postojanja
Izmješana
U tu krhkost ovog života
sa buntovnom snagom srca
U kojem ne dopuštamo slamanja
Tren kada prsti moji zgrčeni, ali voljni
bore se ,iz dana u dan
lome te prepreke
U toj borbi
Osjete mekoću tvojih dlanova
I tada prepuste se
Toj mekoći
koja oduvijek
čekala je
na dnu
te krvave kutije ,
što moje srce se zove

Beskrajna su ta svitanja
To vrijeme koje dolazi pa odlazi
Vrijeme koje nezaustavljivo nas lomi
na dijelove neprepoznatljive
Tjera nas na promišljanje
donošenje odluka ,zauzimanje stavova
Ta užurbanost koje nesviđa se nijednoj duši
Ta zbrka i buka ovog svijeta
Koja zaglušuje sve te iskrene emocije
I u tome svemu Ti
Taj šapat duše,prodoran,
a opet tih ,nježan poput tvojeg srca
I tada
Rekla mi je
Ti stranče ,koji ne vidiš
taj mrak
i tu tamu koja te preuzima
oblači tvoje tijelo i duh
Upali još jednu lampu vječnosti
Zamijeni te suze za osmijeh njen
pobijedi taj strah za nadu .
Jer ona je tvoja bila i biti če
ti to osjećaš i znaš
to ti daje snagu
jer ona je ti
a ti si ona
kao nekad
kao prije
ona je tvoja
a ti njen .

Daj mi snage kada je teško
kada sve izgleda izgubljeno
kada sve sputa ta crna noć
Daj mi snage da volim
da praštam ,da želim
Dopusti da vjerujem
da nalazim put
i kada sve izgleda izgubljeno
Da se molim ,kada je sve tiho
kada nas nema
Daj mi snage da izdržim
u svim padovima i svoj boli
Daj mi snage
u svim tim, nedostajanjima tebe
da prepoznam te ,
u traženju života
da odšutim
kada bih najradije
vrisnuo ime tvoje
Klancem beskraja šapat poslao
da nedostaješ
da boliš
da voliš
Molim samo
da snage mi daš

Noću
Na tom obzoru punog mjeseca
Sklopih oći
Vidjeh obrise tvojeg tijela
Otkrih tvoje mirise
U pretincima svoje duše
Sramežljivo sakrih taj lik tebe
Sluteći taj dodir tvoj
Tražeći put do tebe
Tražih dodir
Tražih put do sebe
U toj noći
kad nebo gasne
Kada utihnu svi koraci naši
I samo topot misli naših
Trag za buduće ostavlja
I taj opojan miris tvoj
U toj noći

Sada sve proslo je,
sada kada tu si
ja vratio sam se…
Sve one tuge nekako prošle su kroz mene.
Prohujale
Potjerane vjetrovima tvoje topline
Svi oni strahovi, nemiri i nemoci…
Sve beskrajno duge i bolne ceznje
Da sve ,
sada prošlo je
od kada Ti si tu !

Čitam i dijelim koliko je malo istine danas u svijetu …Žalosno koliko prijetvornih ljudi ima uokolo nas ,čemu? Zašto ? kada uistinu istina oslobađa duh i tijelo …stvara spokoj i mir ,čemu tada ljudi dušu truju lažima i obmanjivanjem ,koliko bi nam svima lakše bilo ..kada bi bili to što jesmo i ništa više …obični ljudi sa svojim životima,manama ,usponima i padovima srećom i tugom ali uvijek svoji …
Čovjek koji živi u istini, koji je istinit u svemu što on jest i što čini, živi također i u miru. Postoji usklađenost u njemu, podudarnost između njegovih misli i stvarnosti, između njegovih misli i njegovih riječi. Život u istini postaje tako jednostavan. Laž čini sve kompliciranim i razjedinjenim. Onaj tko je neiskren s vremenom postaje upleten u mrežu laži iz koje se teško može izvući.
Tko nije osjetio olakšanje i oslobođenje od napetosti koje zahvati čovjekovu dušu kada napokon skupi snage i kaže istinu? Teški teret, teret laži, iznenada pada s leđa. Naravno, ovo ima utjecaj i na tijelo tako da popuštaju mnoge napetosti.
Istina uvijek vodi većem skladu odnosa s drugima. Laž je ta koja ometa sve međuljudske odnose.

Zavolih ta jutra ,
taj dan u kojem se budiš,
to vrijeme u kojem postojiš
šapatom prostruji mi mjesec na odlasku.
Zavolih misli i sjećanja,
,što šapatom jednog srca mi stižu..
Dok zaboravljenom muzikom tuge,
srcem putujem u neke nove daljine …

Otvori svoje snene oči
Dopusti da uđem u predivan pogled tvoj
To prostranstvo mira
Da raširim krila
i poletim u bezdan duše tvoje
Neka taj tvoj unutrašnji svijet
oplemenjen toplinom same duše
postane moj dom ..
Dopusti da ga osjetim ,
da postojim u njemu ..
Dopusti da tvoja buđenja
postanu moja jutra
Neka prestane to lutanje ,traženje
To nestajanje u pustoši ovog vremena
Dopusti i budi
moj trag u beskraju
budi moja nova nada …