Zima je
Samo ja i taj mjesec pun
tom hladnom noći kroćimo
Sa rubova nekih
Osjećam
kližeš prema meni
tankom linijom
kao u nekom snu
Dok udišem tu hladnoću
ove zimske noći
Sneno hodajući
Tim škripavim putem
Tom bjelinom
Ta budnost
Te od hladnoće bijele ruke
To promrzlo lice
Gledam te
Tom bistroćom duše
Svjestan
Dok razmičem zavjese
Tvojih predivnih očiju
Zaranjam u toplinu tvoje duše
Promrzao
Oslanjam obraz svoj
Na sam reljef životnih oluja
Otisnut na dlanovima tvojim
Shvaćam
Sva toplina
Sve obale tvoje
Te sigurne luke
Postadu moja staništa
ooo wow !
aferim … e bas mi se svidja.. cista Dusa u stihu .
bravo .. 🙂
Hvala Ajni 🙂