endoftime

Vjerujem

Vjerujem
Oduvijek znaš
Ja pripadam tebi
U toj riječi što prože me
U tom slovu gdje opisah te
Volio bih da znaš
Oku mojem ti si dar
I svaka ta misao
O tebi
neizbrisiv je trag
Dišu u meni
Ti snovi
natopljeni duhom tvojim
Žive tom punoćom srca
Vjerujem
Zauvijek

Jedinstvena

Potpuna i drugačija od svega
Postojanost
Staloženost
Prizemljenost
Toplina
Srčanost
Jednostavnost
Snaga
Čistoća
Bistrina
Sve to postoji
u tom jednom
od srca voljenom cvijetu
bela rada

Nemir

Nemir
Od sjećanja
Od tih boja i mirisa
Od prolječa naših
Od srca
Iz dana u noć
U snu
Udahnuta tuga
I neznam kako
Preživjeti
taj nemir Tebe
u sebi ….

Ti

Ti poput ćežnje
Bivaš raznesena
Nošena vjetrovima
nekih drugih svjetova
Ploviš tim tajnama nebesa
I ta ljubav naša
I taj lik tvoj
oku mojem dar
Ne dopusti
da sakrije te noć od mene
Neka ostane dan
natopljen prisustvom tvojim
I ostani moja
Postani pečat daha mojega
Živi u prostoru duha mojega
Oslikaj krajolik života mojega

….

Ljubav
u kojoj odgovora nema
izgubljena
U tom kišnom danu
I taj olujni vjetar
što nosi tu kap nemira
Na tom križanju života
Na obali naših susreta
Tom mjestu tuge
Jer i kad osude nema
Znaj
poput ožiljka na duši
samo tuga ostaje ….

Rijeć

Prešućena istina
Ta neshvatljiva bol
Ta snivajuća tuga
Probuđena novim danom
U tom jutru hladnih pogleda
Taj šapat koji otkriva
Tu bol
Nedostajanje
Jecaj
Iz duše
Iz srca
Zatvoren
U toj kutiji sjećanja
U predvečerje tih
Prešućenih rijeći

Oduvijek !!!

Oduvijek
Isčekujem
Plovim
Tim oceanom slutnje
jedrim u zagrljaj tvoj
U obris tih daljina
gdje pružaš mi ruke svoje
I ta želja
U oku zaustavljena
Moleći vjetar
Zaplićem se
U to jedro što juri
U tu slutnju
što dane nam odnosi
Osipa ih i drobi
U tom vječitom
isčekivanju
Na toj plovidbi
Oceanom
Što snom nazvah …

naizgled

Ti
naizgled samo stranac
Ja ti život posvetih
Sve te stihove i rime
U tom smiraju jednog dana
Ušla si
u moje tuge
ta sumorna predvečerja
U tom bezvremenu trajanja
Ja te zavoljeh
I kada usne šute
i tijelo žudi
Prožimaš me
Od juče do danas
pa sve do sutra
Da Ti
U tom samo našem danu
Nas dva stopljena bića
utjelovljena
U toj rijeci
što život se zove

Svaka moja misao

Mila
Svaka moja misao
tvoja je
I taj sneni dan na putu
U tom krajoliku srca
Neizbrisiv trag nutrine
Te poželjne topline
Lovim te
na tom putu oblaka bez vjetra
Poput čuvara vremena
U tom hramu čiste ljubavi
Tečeš i žuboriš
tim klancem moje duše
Oslikavaš svojom blizinom
sve ljepote svoje u meni
Poput slikara
potezom nemirnog kista
Na tom platnu
sačinjenog od zvjezdanog
i tog plavetnog neba
ostavljaš naš trag
od vječnosti
i tog željenog beskraja