Category: Uncategorized

Noc mi te donosi iz tih daljina,
kao ženu koja ispunjava sve dušine uzdahe
nade do svih krajeva i nazad,
iz svih dubina i snova,
do svih tišina vremena ,
koje danju protice i nepovratno istice,
a nocu stoji zaustavljeno na oblacima cežnje
Znaš li ,da baš te mjesecom obasjane noći
tebi žure sve misli moje ,
tebi djevo srca mojeg …
Noćas, želio bih biti tvoj sluga.
Kad postane hladno,
donio bih ti nešto toplo da se zaogrneš.
I onako usput , slucajno
dotaknuo bih tvoja ramena i naklonio se tvojem srcu,
tvojoj ljubavi,
tvojoj ljepoti.
Jer ti si nebeska djevo moja,
moj najveći mir.
Moja najljepša pjesma,
onaj poseban stih
Moja voda,
kojom jutrima svoju dušu umivam

Sretoh te
I postajem tvoj ..
Taj trenutak u noci
Znaj …
Misao si u nedostajanju
Sanjana nada u trazenju
i taj voljeni
jedinstveni
meni sasvim poseban
osmijeh
Onaj jedan poseban u nizu
U tom lutanju i trazenju
I tako
izgubljen
i naden u trenu
Sretan što te
Sretoh ….

Sijeda kosa
Tijelo kao ljuštura
Prošlost kao sjećanje
Duša u tom ledenom bezdanu
Bezdanu beznađa
Samoća
U tom mraku
Ti
Borba
Toplinom svoje duše
spašavaš me
Čuvaš
Ulaziš u mene
Do srži
Spašavaš me
Samoće
Beznađa
I ti
Osmijehom svojim
Otkupila si dušu moju
i povela
u neki drugi svijet
Gdje sve moje
Tvoje je
Mjesto gdje postajemo
Trenutak vječnosti
trenutak u noći
Nađeni u lutanju
Ovim virtualnim svijetom

Voljena dušo moja
Dođi i nastani se ,
zauvijek ostani
Ovdje u posebnom mjestu mojeg srca
U blizini te vječne duše
U beskraju gdje nitko te nikada naći neće
Gdje čuvat ću te između svojih
strepnji i strahova
Dođi o tajno moja sakrivena
na mjesto gdje nesebično dajem ti sebe
Gdje osjećam te
Kroz osmijehom prožeta jutra
Preko bolnih i pustih noći
Gdje osjećam sve dubine i širine
te ljudske duše ….
Dođi
jer duša moja satkana je od
Duše tvoje

Zima

Šetnja

Ta bjelina ,bistroća

Odmarah oči

U bjelini ovog dana

sa mislima

U toj čistoći duše tvoje

zrak si što udišem

udahom život postajem

staza kojom vječnost

naša hodi

I opet spušta se tama
ta noć u kojoj ćutim te
Još jedan dan u kojem ne sretoh te
I svaki puta iznova
napušta me snaga
ta volja kojom udari me život
Kada me dodirne
Podsjeti
Zastane i srce
Sve vrati se na poćetak
Kraja
Na juće
Na obećanje
Da toga više neće biti
Znaš li da svojom misli
Daješ i uzimaš život
Raspolažeš otkucajima jednog srca
Odlaskom razvališ i počupaš
Sve ono što godinama
raslo je ,njegovano
Sve to gledajuć
u padanju .
Gledajući
tebe

Od svih tih osjećaja
Od svega toga i koliko te u meni ima
Od svih tih boja ,mirisa koji ostaše
Od misli isprepletenih
Od sjećanja koje nutrinu moju lome i krše
Od srca krvavog ,izmučenog
Od svih snova naših
Od svih riječi prošaputanih
U sebi te pokušati skriti
Ne disati
Pokleknuti
Jednostavno
Preživjeti i sačuvati
Tebe u sebi
Postojati i
Biti

Ne slutim !
Znam da negdje daleko,
ali opet tako blizu…
postoji ona ,tako posebna
ona koja savrseno razumije…
ovaj sklad
u neskladu mojih
ponekad besmislenih rijeci…
Pitaše me jednom !
Nedostaje li ti?
Pa rekoh
ponekad, malo..
nekad jače
tako,
ujutro,
u tim podnevima
navecer, u tim sutonima
u noci,
tako
malo
povremeno !!
Ona !
Nedostaje !

Ponekad toliko glasno “sutim”, da ne ćuh niti vlastite misli…
a sve one emocije,njih uspavah za neke druge svjetove,
za neka bolja vremena,
za neki bolji zivot,
neke bolje ljude…

Vrijeme teče
Starimo to je neminovno
I sada sa tim iskustvom života
svih njegovih lijepih i manje lijepih strana
Ljubavi ,strasti ,tuga i suza ..
Sve manje mi treba nekih intriga
eksplozija supernove u duši i srcu
nekih velikih riječi ljubavi
koje se istope i prije nego kiša padne
Napada ljubomore ,
izljeve bijesa jer nisi ovo ili ono ..
Sada želim samo topao dom
Tišinu u kojoj se ljubav osjeti
Taj ljudski spokoj i mir
i jednu toplu dušu
koja če u ovim zimskim noćima
staviti mi koju kocku šećera u ćaj
stisnuti se uz mene
da zajedno uživamo u trenutku !!