Ne slutim !
Znam da negdje daleko,
ali opet tako blizu…
postoji ona ,tako posebna
ona koja savrseno razumije…
ovaj sklad
u neskladu mojih
ponekad besmislenih rijeci…
Pitaše me jednom !
Nedostaje li ti?
Pa rekoh
ponekad, malo..
nekad jače
tako,
ujutro,
u tim podnevima
navecer, u tim sutonima
u noci,
tako
malo
povremeno !!
Ona !
Nedostaje !