Author: endoftime

U praskozorju jednog dana
Uhvačena u kapljici čiste ljubavi
Zarobljena, duboko udahnuta
Riječ o tebi
koja postade suvišna
Dok srce zbori
a duša sluti
Tu kapljicu
moje jutarnje rose
Ispunjenu tobom
jutarnjim suncem
okupanu

Ne vidjeh te
Ja sanjar
Tek u snu
naslutih tu toplinu tvoje duše
U toj tišini
molitve bez rijeći
Ta ljubav
kao i tvoj lik
postadu u meni još veći
Osjetih tada tugu
shvatih da moja nečeš biti
Sudbina je to
jače je to od svega
Stoga
Pomozi mi
U sjenci mojoj ostavi me sada
Da umirim dušu svoju
Da isplačem tugu
Da zanijemi ova bol
U tom danu
dok hladne kiše liju
A ja lutam
ulicama tvojeg grada
Dok u meni
Ostaše samo trenuci
uhvaćeni objektivom
oka mojega

Tvoja sjena
u sumraku jednog dana
i obris tijela u njoj
Neizgovorene rijeći
Neporeciva žudnja
Treperenje same duše
Taj dodir i sklad
na toj pučini strasti
U toj brazdi našeg vremena
U tom jutru
koje sa tobom počinje
Zapleten
u mrežu svojih slutnji
Kroz šapat slutim
toplinu tvojih usana
Osječam te
u iskri
te tvoje
čiste ljubavi

Samoća
I taj neizreciv muk
Te nevere
i ta studen života mojega
Ta tišina
u tom vjetru u krošnjama
Ta istina
pomiješana sa laži
Kolike neprospavane noći
Koliko tajni što sakri
vosak dogorjelih sviječa
Svijetleći i pokazujući put
slovima mojim
na putu do tebe
I opet ta ponoćna sjeta
Pitanje što ču ti ja ?
Ali pred tobom postajem
nijem ,bespomoćan
Izložen dodirima
predivnih očiju tvojih
Tom dodiru blagosti
Kao da govoriš
sačekaj još koji tren
Da razmaknu se magle
ove svjetovne
Tako skrovite i tople
Magle naših sakrivanja
Taj zadnji trzaj zime
Gdje na mrazom opečenim livadama
vide je još tragovi naši
I mi
napokon sami
u taj noćni sat
U tim našim
Tišinama …

Taj san
sastavljen od tebe
od boja ,mirisa
od svih tih sjećanja …..
taj vrisak tišine u meni
koji boli
I zvuk te krvi uzavrele
koja te želi
Isprazna soba
Sivilo dana
i ta ustrajnost ,borba
Taj osjećaj u tišini
kada najradije vrisnuo bih
ime tvoje …
Predajem se
Krotim duh svoj
U toj tami kojom
Ćutim te
U tom snu
kojeg uvijek iznova
sanjam ….

Postoji li ?
Nedostaje li mi ?
Netko tko savršeno razumije
i taj treptaj srca mojeg
Izmučenog mukama ovog svijeta
Taj sklad mojeg besmisla
Te dane otjerane noćima
Ta jutra na silu probuđena
Postoji li netko ?
Da, postoji
ali ne mogu te opisivati
ne želim te odati
Nego ljubomorno čuvam
taj trenutak u beskonačnosti trajanja
jer netko bi te mogao ukrasti
Ugasiti tvoju ljepotu lažljivim riječima
Odvesti te daleko pa napustiti
Tužnom tvoju toplu dušu učiniti
Slomiti duh i tijelo
jer zlobni su ljudi
Vole samo sebe
A ja
ovdje šuteći
Volim i obožavam tebe
Postojiš da
Ali ljubomorno te čuvam
samo ponekad u tišini noći
šapat u tvoju dušu pošaljem
Jer ti si moja misao
moj tren,moja želja
moj svaki san
i taj jutrom probuđen dan
Odsutna a uvijek ovdje
Da postoji
Ona je oblik svake moje misli i želje
Oduvijek ju u sebi sakrivam !!!

Taj nemir tvojih usana
Ta toplina tvojih obraza
Jutro oslikano tobom
I ti svi mirisi tvojeg dolaska
Živim i osjećam
Tim plamenim životom
Izgaram poput buktinje
U dodiru naših obala
U toj igri života
U toj želji za tobom
Tek pokoja boja tišine
odaje tu moju bol
I taj miris samoće
U trenu
Kada noću
i samo nebo gasne
Samo topot
Mojih misli o tebi ostaje
Ti i Ja
I taj nemir usana
Utamničeni
U duši mojoj

Zaklonivši mi sunce
Digoh pogled
Prošaputah
Da
Volim te
Istog trena
Zamolih te
Da otvoriš
taj prolaz srca
Za snagu molih sad
Jer ostajem
Postajem
Nestajem
Poput majstora iluzije
još malo sa tobom
Jer držim se
sa tek dva prsta
Iznad provalije
Tamnice
Ljubavi tvoje