Taj san
sastavljen od tebe
od boja ,mirisa
od svih tih sjećanja …..
taj vrisak tišine u meni
koji boli
I zvuk te krvi uzavrele
koja te želi
Isprazna soba
Sivilo dana
i ta ustrajnost ,borba
Taj osjećaj u tišini
kada najradije vrisnuo bih
ime tvoje …
Predajem se
Krotim duh svoj
U toj tami kojom
Ćutim te
U tom snu
kojeg uvijek iznova
sanjam ….
2 thoughts on “San”
Comments are closed.
Najteze je cutati nekoga ko ti se vristi…
Dobri izrečeno ,neke stvari najteže je oćutati koliko god morali ,puca tada čovjek iznutra ,lomi se i ponekad sam plam očiju se ugasi ,,ona sreča koja je nekada živjela unutra .