Postoji !

Postoji li ?
Nedostaje li mi ?
Netko tko savršeno razumije
i taj treptaj srca mojeg
Izmučenog mukama ovog svijeta
Taj sklad mojeg besmisla
Te dane otjerane noćima
Ta jutra na silu probuđena
Postoji li netko ?
Da, postoji
ali ne mogu te opisivati
ne želim te odati
Nego ljubomorno čuvam
taj trenutak u beskonačnosti trajanja
jer netko bi te mogao ukrasti
Ugasiti tvoju ljepotu lažljivim riječima
Odvesti te daleko pa napustiti
Tužnom tvoju toplu dušu učiniti
Slomiti duh i tijelo
jer zlobni su ljudi
Vole samo sebe
A ja
ovdje šuteći
Volim i obožavam tebe
Postojiš da
Ali ljubomorno te čuvam
samo ponekad u tišini noći
šapat u tvoju dušu pošaljem
Jer ti si moja misao
moj tren,moja želja
moj svaki san
i taj jutrom probuđen dan
Odsutna a uvijek ovdje
Da postoji
Ona je oblik svake moje misli i želje
Oduvijek ju u sebi sakrivam !!!

2 thoughts on “Postoji !”

  1. Nedostajanje je glavna muka ovog svijeta ,to shvatih ,poput pokore je,testira izdržljivost i čistoću duha ,tko zna za neka druga vremena 🙂

Comments are closed.