Vrijeme nezaustavljivo curi
Slute se ,još uvijek u daljini
ali neki novi koraci
U tebi i meni .
Ja ,i ti dani naši
sliveni u jednu životnu crtu …
Na odlasku
zatvorih vrata tog starog grada
Tog mjesta u magli
gdje sada nikog nema
gdje nekad
zalazili smo ja i ti
Sada
Ostaše samo sječanja
ostaci naši što netko
jednom možda iskopat će ..
Nestade sve ,stoga
Ostavi grad neka spava
jer neki novi koraci
u daljini
Slute se …
2 thoughts on “Vrijeme”
Comments are closed.
Niko na ovom svetu ne moze da ubrza tok zrna kroz grlo pescanog sata a da ga pri tom ne polomi?
Sada uporedi coveka sa pescanim satom.
ne bih ,bilo bi prekrvavo ! 🙂 Ponekad samo izgleda da vrijeme brzo ,nezaustavljivo teče ,kada misli neke sputaju nas ,brige zaokupe proleti to vrijeme sad pitanje dal u tuzi il sreći ….pozzzz lombardos