Noću

Ponekad noću
Molim
Opečen
Tom buktinjom
koja život se zove
Neka izvuku se iz mene
Sve te ćežnje nakapane
Nataložene u duši mojoj
Jer osječam se
izluđen
skoro bespomoćan
kao zakopan u mulju
tvoje neodlučnosti
i te čudne ljubavi
sve te tuge ,bijesa
Izvuci se
i odnesi
svu tu moju glad za tobom
sve te moje gladne želje
Dok još
imalo sam svoj
Da ne izgorim
zauvijek
u buktinji
tih želja mojih …
molitva

8 thoughts on “Noću”

  1. Vatrom ništa nije uništeno samo je sažeto…
    Ako goris nije problem u vatri nego u tvom stavu u odnosu na nju. Ako se izmaknes može te grejati ako joj se previše primblizis možeš se opeci ili izgoreti.

  2. Imaš pravo vatra pročiščava ,čisti pute ,i ponekad izgleda kao umijeće biti blizu a ne opeči se ,izgorjeti jer toplina te priziva,mami u tim hladnim danima koji kroz život prohuje ..ali možda bolje sa distance znaš ubaciti pokoji komad “drva “tek toliko da vatru održavaš i griješ se ,dok plam te vatre ne iskali te u nešto jače hehhee 🙂

    1. Bitno je i ono što ubacujes u vatru. Da ne bude preveliko pa da je ugasi ili da začas izgori. Moraš znati da je odrzavas 😉

Comments are closed.