Hodnici ovog svijeta
kojima kročim
ispunjeni mirisima su tvojim
Čekanje
Taj korak unatrag
koji tebi me vodi
Ta zadnja misao pred san
koja uvijek iznova
na tebe me sječa
To jutro
i samoča u njemu koja me nagriza
Ti koja potajno se šuljaš duhom mojim
Kliziš
nošena tim tipkama klavira vječnosti
Tim posebnim notama
samo našeg beskraja
U vremenu
koje nije samo poneka riječ,
izrečeni stih
Više je to od svega
Mi ovako razdvojeni
postadosmo putnici
u tom gradu naše samoće..
Samotno jutro
i miris tvoje kose ….