Ljubav zna li tko šta je to ?

Prvi dio ali važan
Zbrkan raspored slova i emocija ,ali i pitam se kako sve spojiti u cjelinu
bez potrebnih vaših ISKRENIH misli i promišljanja dragi blogeri ..
Ljubav ?
Ta sastavnica života ,darovana od boga ,jednostavna u suštini ,topla,nježna
iskrena ..glavni sastojak kovnice života gdje duša na svoj put kreće..
Ali mi ljudi ko ljudi ponekad kao egoistični manijaci ,sve pokvarimo tako
što želimo sve podrediti sebi nazivajući to ljudskim pravom ..kao da imamo
pravo tom ljubavlju nekoga ubiti ,slomiti na ime naše sreće ..upravo to otuđivanje
udaljavanje od istinske topline ljubavi ,stvara čudovište koje proždire
to naše srce ,mentalno zdravlje i to vrijeme koje provodimo na ovoj kugli
nazvanoj našom zemljom ,privremenim domom ..
Tko zna možda je to vremenska kapsula ispitivanja te darovane nam ljubavi,slobodne volje
Jer mnogi od nas sa tim probuđenim čudovištem u sebi misleći sebično pritom da sve stvoreno za njih osobno je ..
Lome ,lažu,varaju,prijetvorni su ,zavedeni svjetlima ovih modernih vremena i tog konzumerizma…
I tako godine prolaze pa se pitam znam li išta o njoj .
Toliko ispisanih textova,toliko osjećaja ,emocija,poveznica
toliko svega ….ali dali je to uopće ljubav..
Da nije možda samo moj egoizam ili ono što želim
što mi godi ,što mi treba ,neka kratkotrajna toplina koja cjelinu moju stvara …samo privid
I to ,da mi treba ,to još razumijem,ali zašto u svemu tome
nabijamo emocija u svemir,zašto se ne možemo voljeti
onako ljudski ,sa problemima i manama ,lako i jednostavno
Pričamo mi o tome ,kao volimo se mi svakako ali dali je doista tako..
Jer koliko ja znam,vidjeh u svojem okruženju
sva ta šaputanja ,nabrijavanja emocija ,dizanja u visine one nestvarne
jer nemože vječno tako biti vrijeme čini svoje ,jer mi ljudi slabi smo ,slabog duha
ne volimo se predati do kraja ,ali ….Do Kraja duhom i tijelom ….
ali ne ,naše površne ljubavi često završe kao eksplozija supernove ..u tuzi ,boli,suzama
crnilu,muci koja nam cijelu dušu u ponor povlači i skračuje to vrijeme sreće na ovoj zemlji do krajnjih granica ..
Nakon takvih ljubavi ,puca duša,puca srce ,pucaju živci i emocije
Izrađa se anti ljubav kao antimaterija u svemiru …glas topline u sibirsku zimu se pretvara
I tako misleći, dovoljno godina,iskustva ali što dubljim ,iskrenijim razmišljanjem
shvaćam da zapravo ništa neznam ..ne shvačam a i ono na čijem tragu sam bio
nestade vjetrovima vremena odnešeno …..