Skrenuvši sa puta
kojim već dugo plovim
tek toliko da odmorim dušu
U toj pustoši kamenoj
Sretoh tebe
Vidjeh kako….
Sjajiš osmijehom na tom suncu
i ispisuješ ta duhom prožeta slova
Slova koja zvuče
poput kolanja krvi ,koja samo naviru
tako stvarna i istinita …
Počeh pratiti te staze tvoje
gledajući kako osvajaš nove
jednu za drugom
I znaš ,od tvojeg spoznavanja
volim sjediti
i čitati taj smiraj u mislima tvojim
Osluškivati tu zaigranost srca
Srca čistog i iskrenog
koje opet i iznova
osmijeh na moje lice izvuče
3 thoughts on “Sretoh tebe”
Comments are closed.
Da li znaš da kada bi se žuta boja prevela u osećaje značila bi sreću 🙂 ali onu dečiju sreću.
Lepa pesma 🙂
lijepo promišljanje lombardos 🙂 žuta , boja sunca,svjetlosti,razotkrivenja ,i kako ti kažeš sreće ,one dječje iskrene od srca
Pa sta da ti kazem uvek gledam kroz boje i tacno znam sta znace… nije kao sa recima da znace drugacije od onoga sto kazu 🙂