Ta oluja vremena,
Prohuji tijelom mojim
kao u svjetovnom ratu ovog života ,
sjetim se, da ja sam tvoja ljubav ,
tvoja misao ,tvoje pismo,
samo tvoj ….
Isto tako ti si moja
i nitko to osim nas ne zna
jer nije ni važno,
jer naše je postojanje stvarno,
u vremenu što donosi spoznaju
nekog drugačijeg postojanja….
nekog drugog svijeta
JA sam TI,
i želim te voljeti,
sa tobom zauvijek živjeti,
život dijeliti,
neke više snove sanjati,
sa tobom osmijeh vječnosti doživjeti
i TI si JA,
i nije važno , je li tko osim nas to zna,
znam da vrijeme liječi rane naših daljina
i odbrojava dane
kad sljubit ćemo se u vijenac latica cvjetnih,
kad JA i TI, postat ćemo zauvijek MI
ljubljena moja…..
