Zaklonivši mi sunce
Digoh pogled
Prošaputah
Da
Volim te
Istog trena
Zamolih te
Da otvoriš
taj prolaz srca
Za snagu molih sad
Jer ostajem
Postajem
Nestajem
Poput majstora iluzije
još malo sa tobom
Jer držim se
sa tek dva prsta
Iznad provalije
Tamnice
Ljubavi tvoje
7 thoughts on “”
Comments are closed.
Majstor iluzije… bas mi se dopada 🙂
ponekad da bi preživjeli iluziju živimo 🙂
Ja živim u iluziji stalno ne ponekad 😉
Onda mora da ti je dobro 🙂
Kao Legenda sam.
Svi su čuli za nju ali niko nije siguran da je istina ono što kaže…
Sam proceni da li je to dobro 🙂
Veča si ti od legende ,slova tvoja to govore ,izvirući iz duše tvoje …..rekao bih još
Ti poput tišine
ispisana si ljubavlju
Ljubavlju koja vjekovima
ispunjena je legendom
Legendom
koja šapatom prenašana
u toj svojoj ljepoti ,
potpunoj ispunjenosti
postade ta životna
ali samo tvoja
iluzija
te ljepote
samog življenja ….
I procjenjujem da je to dobro 🙂
i znaš moram ti reći volim ta tvoja čista ,britka i iskrena slova u svojim komentarima ..pozzzz 🙂
Eto legendo 🙂 mislim da ove riječi ..Ti poput tišine ….dobro te opisuju ,postojana ,jaka,potpuna duhom i tijelom 🙂