6 thoughts on “Just don’t let me disappear”

  1. Doći će ,tu su samo neznam ponekad kojim redosljedom ih pisati ,a ovo sivilo dana me baš ne veseli i ne pomaže u tome…Nema do sunca te svjetlosti i topline koja zaogrne i duh i tijelo ,inspiracije i vedra misao začas su tu ….
    Mada danas baš nešto gledah u gradu i primjetio sam od tisuću ljudi na glavnom trgu ,koji jure,žure,jedu,kupuju,razgovaraju ne vidjeh ni jedan osmijeh na licu ,ne jedan ni pola osmijeha ..strašna stvar gdje odošmo mi i ta ljudskost ..poput zombija hodamo unaprijed određenim pravcima bez emocije ,topline …..baš nešto počeo pisat ali crnilo pa ostavit ču za neke druge dane ….odem ja kod tebe na sunce tu svjetlost u slovima 🙂

Comments are closed.