Zavoljeh razgovore naše
Odabrah put
Otjerati želim
Odagnati tu nemoć
koja nemir u meni izaziva
Vrijeme je ovo ispunjeno slutnjama
Umor je to
Lutanje,propitivanje
Ponekad ravnodušnost
koja tugu izaziva
U toj ostavi od života
koja pustoši zjapi
Dok ti me spašavaš
poput kapi u pustinji
dušu moju žednu
poput cvijeta
na toj pješčanom dini
napajaš …
I tako daljinama tvojim dodirnut
Opstajem
6 thoughts on “Opstajem”
Comments are closed.
Prelijepo..
hvala soffi 🙂
Samo to “ravnodusnost” ne razumem, ne uklapa mi se u pesmu 🙂
imaš pravo ali i to je jedan dio onih “osjećaja”koji ponekad preuzme kormilo i upravlja juri a ti gledaš i ništa ne poduzimaš…..jednostavno trenutak kada se prepustiš tom osječaju … :)pratiš ti ta slova do srži i ispravljaš na to ne ostajem ravnodušan hehe 🙂
Obicno se ljute na mene zbog toga.
Nadam se da ovde nije takav slucaj…
Tesko mi je zamisliti bilo kakvu ljubav,bol i ravnodusnost zajedno… 🙂
nema ljutnje kod mene ,nema je u kalendaru ,u životu,nisam ja od tih…a gledaj život svašta učini ,znaš osjećaj kada nekog voliš a on te doslovno odbacuje i ti preostaješ jedina brana raskidu svega nakon nekog vremena otupiš,oguglaš,postaneš ravnodušan dok gledaš u taj splet događaja nemoćan da išta učiniš ..ali kažem to vrijedi samo u ozbiljnoj ljubavi …a