Lutam
kao život
neuhvatljiv
Ovim prostorima
Tom slomljenom zemljom
Izgužvanim i opustjelim poljima
Osjećam
kao da nema više ništa u meni
za izreći
za osjetiti
I molim te putniče
Ne gledaj me
Ne poniri u bezdan
jer i tamo ničeg nema
Ni svjetlosti
što nekad kroz otvorena vrata sjajila je
Sve to izjeli su
oni što život isišu
,svaki tračak nade
Zovu ih
Vihori gladi ovog svijeta
Ogolili me do same duše
Još jedino ona mi osta
Ona ,ta duša
Što pogledom neuhvatljivim
luta ,bez želje , ispranim svijetom
Tim životnim kišama