I tako razmišljam da li je ponekad bolje završiti sam,znate u trenucima koji vas lome ,kada previše stvari krivo krene …dajete sve od sebe ,često depresivno povlačite se u sebe ,najradije bi da vas nema .I u svemu tome ljubav carica života ,topline ,onaj osjećaj darovan od samoga Boga ,vladara i gospodara ..zamislite da ta ljubav istovremeno najveći je donositelj tuge i boli tolike da neki posežu za krajnjom mjerom o kojoj ne želim ni pisati .krhka smo mi bića ljudi lako se slomimo ,patimo trpimo a ipak kada sve to rekao bih progura se kroz naš sistem vidimo koliko je ta patnja beznačajna ,dali stoga jer se tada osječamo jači ili smo ponovno sretno zaljubljeni,ili je sve krenulo nekim usponom u životu !.
I svejedno je koliko boli jedni drugima nanosimo ,koliko tuge iz oka izlijemo ,koliki očaj istrpimo …ali znam da ne isplati se biti sam ..potreban je netko ,tko jutrom osmijeh na lice vam stavi i da snagu za novi dan …Za svakog ponaosob postoji netko na ovom svijetu samo ga treba osjetiti ,oćutiti…..sve potrebno u duši nam živi !!! Ili je ipak potrebno određeno vrijeme provesti sam
tek toliko da shvatimo da i to možemo za neka buduća iskušenja …Život je to svemu nas uči !!!
Otkada te nema
Rekoh
Tako je
Šta god
Ispisao
Mislio
Osjećao
Znam da
Nitko ne voli da bude sam
Da prođe
kroz vremenita vrata života
Putem do svoje tamnice
sa svim željama,snovima,nadama
Svako sanja o nekome
sa kime će podijeliti
to dobro kao i zlo..
I sada znam
Biti sam
najgora je stvar..
6 thoughts on “Biti sam ?”
Comments are closed.
I tako se svaka prica zavrsi nekom pesmom 🙂
Ne znam. Imam utisak da je covek najsrecniji kad zeli nekoga, kada ga nema u potpunosti… kada ga je kusao i oseca stalno taj ukus na nepcima. A kada nisi sam nije ti dovoljan taj neko hoces sve ili ti nije dovoljno to sto ti pruza ili ti nisi dovoljan njemu… A kad zelis, beskrajno zelis i zelis i zelis i zelis… 🙂
Da završi se pjesmom,ponekom riječi da zasladi sav taj mrak i tamu !!!Neznam imam osječaj da čitaš moje misli lombardos :),jer ove riječi tvoje ispisane sa mojim doživljajima života se slažu ,upravo na taj način i ja promišljam život ….Ljudsko biće uvijek nešto želi čak i kada ima želi posjedovati čak i tada nije dosta samo daj ,daj daj ..neutaživa je ta glad nas ljudi izgleda ali upravo to čini nas ljudima ….krhkim,slabim i podložnim ali zato je tu ljubav univerzalan lijek ,rekao bih antibiotik da nas sa vremena na vrijeme izliječi od svih tih rana koje si ponekad i sami u toj nezasitnoj želji neznajući nanesemo…pozzz i hvala na inspirativnim riječima lombardos 🙂
Drago mi je da moji komentari tako utiču na tebe. 🙂
Volim ljude koji osim glavom i tom dušom promišljaju ovaj svijet,ovaj život ,i tada srcem zaokruže sve te misli na ovaj virtualni papir …. 🙂
Posebno zato što to nije nimalo lako. Jer kada mislimo i kada sanjamo i dok živimo sve se to dešava u slikama na slike smo navikli lako ih je protumaciti, treba protumaciti slova koja su iz slike u glavi promenila oblik i izgubila punoću ukusa i nisu niti će ikada moći da se prenesu potpuno zato je bitno osetiti svaku reč ne samo pročitati.
Šta uopće dodati na tvoje riječi koje zaokružuju samu misao ,ljepše nisi mogla opisati tu “sliku “