Šapnuh ti jednom
da nevolim
Tu sjetu
I tu studen što me preuzima
Te neispavane noći
Sve te mukom prožete tišine
Ta jutra u kojima te nema
Te isprazne dane
koji jure jedan za drugim
a ja guram ih još jače
da sve to što prije prođe
Ti ponekad beskrajni
dani bez tebe
Misleći da budim
nadu neku
u neko novo sutra
I priznajem
Nevolim
Tu sjetu
Što zavuče se
u svaku poru mene
i na tugu
stalno me podsjeća