Monthly Archives: Travanj 2015

Prolaziš

Prolaziš …. u nekom paralelnom svijetu…. kao da se nikad nismo sreli…. tu smo… nadohvat ruke… odsječeni staklom koje prozirno poput bistre vode stoji između nas…. tražim mu kraj… nema ga… niti će ga ikad biti…. ne u ovom svijetu…. ne u ovom svemiru…..

Naoko se krećemo u istom smjeru…. u istom pravcu… istom brzinom…. ništa nas ne dotiče…. a opet smo tu….. i nismo tu….. zovem te…. vičem…. urlam…. vrištim… ne čuješ me… ne čuješ moj zov…

Tražim iglu i kut pod kojim ću je bacit …. u staklo…. prema tebi… da razbijem tu barijeru među nama….

Iglu…. u plastu sijena….

ilusion

Promjene ne dolaze tek onako, barem ne one velike. Ključ promjene je spoznaja da jedino ti možeš da promjeniš nešto, promjene ne dolaze iz vana, one su samo reakcija. Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikad ne nađu mir i da cijeli život jure neku svoju iluziju..Taj unutrašnji val zadovoljstva, mira i spokoja čini nas boljim ljudima, ljubaznijim, ljepšim.Ali trebat’ će vremena da se otvori vitrina sa novim čudima.. like If you had one moment.. would you capture it, or just let it slip?but We all have stories to tell.Nekad imam osjećaj da sam ja jedina osoba na svijetu koja ima toliko neizrečiv broj gluposti, nerješenosti, zbunjenosti i retardiranih ideja u glavi. Ali Biti “normalan” i sretan je nemoguća kombinacija.Ali danas je jedan od onih FUCK dana kad mi je potrebno samo malo mira i spokoja. Dobro, ne bih se bunio da se na te potrebe doda jedna nijansa tebe ..Just because peace of my soul …

Sasvim obična priča

Ne mogu to nazvati ‘ ljubavnom pricom’ , jer to nije. Jedna takva prica bi trebala imati svoj pocetak i kraj, ali ova, moja, prica to nema … Moja prica nema svoje likove, satkana je od same maste, pomjesana sa malo njeznosti,romantike zelje …
Pocinje niotkud i tamo negdje se zavrsava .

Postoji

Postoji trenutak u životu kada ni sami ne znate ko ste Vi i ko su ljudi oko Vas… Onda se pitate odakle poceti, u koga pogledati, kome pruziti ruku, a kome otvoriti Srce… Postoji trenutak kada covjek pozeli samo da ga neko zavoli… I suti ! bez puno pretvaranja !!

Umire ljubav

I tako je to stalno .Umire ljubav. Zapali se i unistava jezikom bijesa i uzajamnih optuzbi. U bijesu i zestini se slama. Nakon razaranja međutim, ipak ostane nesto njenog traga sto se poput neispunjene nade, sjecanja na strast koja nikad nije stigla do uzitka, uhvati za misli i srce. Onda napokon umre, s nekoliko jednostavnih, skoro bezazlenih rijeci.
I odlaze duhovi, nestaju grijesi. Tako je i tako ce uvijek biti, bez obzira kaj poduzimali.I stvarno ponekad pomislim da su sve ljubavi tužne !!

zauvijek

Ti životni lanci ,što vezaše ruke moje
U toj mračnoj želji mojeg srca
Ta kap, vrele,
željom za tobom zagrijane krvi
što klizi mojim venama
I ta sjena tvojeg nježnog bića
što polumrakom moje sobe prolazi
Ta strast i jauk
Tuga i bol
isprepleteni
zajedno
zauvijek

Tebi koje nema ………

Ta neka tuga
što u riječi miruje
U tom stihu što ga nema
I ta pjesma o tebi
što nijema osta
Ta želja i nedostajanje
koja tišinu tvoju
u uzdah moj pretvara

Samotno jutro

Hodnici ovog svijeta
kojima kročim
ispunjeni mirisima su tvojim
Čekanje
Taj korak unatrag
koji tebi me vodi
Ta zadnja misao pred san
koja uvijek iznova
na tebe me sječa
To jutro
i samoča u njemu koja me nagriza
Ti koja potajno se šuljaš duhom mojim
Kliziš
nošena tim tipkama klavira vječnosti
Tim posebnim notama
samo našeg beskraja
U vremenu
koje nije samo poneka riječ,
izrečeni stih
Više je to od svega
Mi ovako razdvojeni
postadosmo putnici
u tom gradu naše samoće..
Samotno jutro
i miris tvoje kose ….

Volio bih

Volio bih ,
da noćas budeš samo moja
Da zaboravimo
sva naša samotna vremena
I samo u ruke se moje prepustiš
Da otkrijemo
sve ono što postoji u nama
Kojim nijansama
tvoje prelijepe oči sjaje
Noćas
dok sluteći te
lutah
tvojim gradom…