Monthly Archives: Veljača 2015

Ljubav

Ljubav me budi,
a ja osječam kao da nestajem
da prelazim u njenu blizinu.
Ljubav je to
kad treperiš vedrinom osmjeha.
I tada shvatim meni je potrebna njena jeka
prijeko mi je potreban njen topli glas.
I dok se sa obzora tom svjetlošču pružaš
natapaš mi dušu vedrinom svojom .
Osjecam svu slatkoću rijeći tvojih
kao predivna vječnost spavaš u meni
budiš me zorama ,
misao vodilja si mi u svim danima,
predivan mjesec koji osvjetljava mi put u noćima
I svaka rijeć sa tvojih usana postojanošču odzvanja
tom poznatom toplinom,tim mekim tonom .
I pitam se znaš li da pamtim sve riječi ispričane ,
svaki šapat duše tvoje ,svaki titraj tvog srca
I znaš li da volim tvoje usne ,
tvoj topli pogled i očiju tvojih predivan sjaj
I da bih volio
jednom sa tobom otputovati
u vječnost,u taj nebeski beskraj ….

Rekoh ti

I rekoh ti šapatom
U modrini jednog jutra
Sačekaj me
Jer zapeh u magli
što jutrom splela se u granje
Sačekaj
Jer ja na putu sam tvome
Lutam jutrima u nadi
I tragove
u bjelini tog jutra ostavljam
Svrni pogled
Sačekaj me
Jer ostavih srce
na rukama tvojim
I sve nevere ove duše
U tom jutru
ispunjenom maglom
sapletenom u to grmlje
Od života

imajući tebe

Nekad davno,imajući tebe
imah jedro života
Borih se sa olujama tih svjetova
A sada
izmučen, sam, na pučini
nekog dalekog mora
Sam u tom čamcu što od života mi osta
Nepomično plutam
Gledajući u to bespuće
Slomljen ponekad od straha
Što sutrašnja bura života donosi
Strah je to
Od nekog novog vjetra
Jer tko zna?
Kojim putem če me odnesti
U tom čamcu
sada bez tog
Jedra
Što jednom životom zvah .

Ja sam

Ja sam
Potraga
Svi ti izgubljeni snovi
Susret
Korak izgubljen u promišljanju
Ljubav koja to nije
Mirnoća
I ta buktinja srca
Prašina na rubu mojeg duha
Iskra
I sve što ona znači početku
Ja sam
Život
i sve što on nije
Da
Ja sam Ja
mada se to tebi možda
nikada sviđalo nije !!!

Tebi

Volio bih da znaš ,da u noćima ,odvojenim ,dugim,praznim ,samo ispruzim dlan i sklopim oci , osjećam tvoje prisustvo, mada nisi tu, svaka misao na tebe me sjeća.Moj cilj je potraga za tobom ,tražim te u gužvi ovog svijeta ,osluškujem te u buci,osjećam te u svakom otkucaju srca ,strujiš poput ove životne krvi tijelom mojim ,blažiš sve moje boli,lomiš sve tuge,smjer mojem životu daješ i kada neznam kuda putujem ,i kada ništa neznam , znam da ti si ta koju trazim u svakom trenutku.Mozda si samo san ,možda samo moje buđenje , ne znam, jedino što znam,u što sam siguran je da necu dozvoliti da se ova toplina ta misao o tebi iskrade iz moje glave,srca,duše ….. Jer iako nemamo vejcnost, imamo naše, ćežnje ,želje, snove …i tako uvijek iznova gdje god bila znaj, ja ćekam te u zemlji snova ,u tom beskraju gdje duše vladaju

Lopov

Između nas
toliko daljina a
toliko pripadanja
Poput lopova
U taj tihi noćni sat
Napokon sami
Šuljamo se
jedno drugome
u te naše tišine
U te tihe otkucaje
naših srca
Pogledom te otimam
Uzimam
Kradem
I više te nikada ne vračam

Ljubav

Ljubav
O njoj pišem
Pišem
polako razotkrivajući sebe
Tonem
Utapljajući se mislima o tebi
Hodam
Misleći se ušuljati u srce tvoje
Odlazim
A uvijek se vraćam tebi
Osluškujem
Taj šapat koji jednom opi me
Ta ljubav
O kojoj pišem

Ti

U toj muci po čovjeku
izgužvanom dodiru ovog dana
Tim neispisanim retcima postojanja
Postojiš Ti
Zarobljena u riječima
Moja si riznica
najljepših sječanja

Ljubav zna li tko šta je to ?

Prvi dio ali važan
Zbrkan raspored slova i emocija ,ali i pitam se kako sve spojiti u cjelinu
bez potrebnih vaših ISKRENIH misli i promišljanja dragi blogeri ..
Ljubav ?
Ta sastavnica života ,darovana od boga ,jednostavna u suštini ,topla,nježna
iskrena ..glavni sastojak kovnice života gdje duša na svoj put kreće..
Ali mi ljudi ko ljudi ponekad kao egoistični manijaci ,sve pokvarimo tako
što želimo sve podrediti sebi nazivajući to ljudskim pravom ..kao da imamo
pravo tom ljubavlju nekoga ubiti ,slomiti na ime naše sreće ..upravo to otuđivanje
udaljavanje od istinske topline ljubavi ,stvara čudovište koje proždire
to naše srce ,mentalno zdravlje i to vrijeme koje provodimo na ovoj kugli
nazvanoj našom zemljom ,privremenim domom ..
Tko zna možda je to vremenska kapsula ispitivanja te darovane nam ljubavi,slobodne volje
Jer mnogi od nas sa tim probuđenim čudovištem u sebi misleći sebično pritom da sve stvoreno za njih osobno je ..
Lome ,lažu,varaju,prijetvorni su ,zavedeni svjetlima ovih modernih vremena i tog konzumerizma…
I tako godine prolaze pa se pitam znam li išta o njoj .
Toliko ispisanih textova,toliko osjećaja ,emocija,poveznica
toliko svega ….ali dali je to uopće ljubav..
Da nije možda samo moj egoizam ili ono što želim
što mi godi ,što mi treba ,neka kratkotrajna toplina koja cjelinu moju stvara …samo privid
I to ,da mi treba ,to još razumijem,ali zašto u svemu tome
nabijamo emocija u svemir,zašto se ne možemo voljeti
onako ljudski ,sa problemima i manama ,lako i jednostavno
Pričamo mi o tome ,kao volimo se mi svakako ali dali je doista tako..
Jer koliko ja znam,vidjeh u svojem okruženju
sva ta šaputanja ,nabrijavanja emocija ,dizanja u visine one nestvarne
jer nemože vječno tako biti vrijeme čini svoje ,jer mi ljudi slabi smo ,slabog duha
ne volimo se predati do kraja ,ali ….Do Kraja duhom i tijelom ….
ali ne ,naše površne ljubavi često završe kao eksplozija supernove ..u tuzi ,boli,suzama
crnilu,muci koja nam cijelu dušu u ponor povlači i skračuje to vrijeme sreće na ovoj zemlji do krajnjih granica ..
Nakon takvih ljubavi ,puca duša,puca srce ,pucaju živci i emocije
Izrađa se anti ljubav kao antimaterija u svemiru …glas topline u sibirsku zimu se pretvara
I tako misleći, dovoljno godina,iskustva ali što dubljim ,iskrenijim razmišljanjem
shvaćam da zapravo ništa neznam ..ne shvačam a i ono na čijem tragu sam bio
nestade vjetrovima vremena odnešeno …..

kaplja

U praskozorju jednog dana
Uhvačena u kapljici čiste ljubavi
Zarobljena, duboko udahnuta
Riječ o tebi
koja postade suvišna
Dok srce zbori
a duša sluti
Tu kapljicu
moje jutarnje rose
Ispunjenu tobom
jutarnjim suncem
okupanu

Dewdrop (Small)